Ko pada na ispitima tolerancije ili strpljenja treba da zna da u njemu ima malo ljubavi i puno straha.

   

Svaki konflikt je u suštini sukob čovjeka sa samim sobom. Biti u sukobu sa svojim protivrečnim potrebama znači biti rascijepljena ličnost. Rascijepljenost je suština patnje, bez obzira da li je patnja tiha ili grubo vidljiva. Naša težnja ka cjelovitosti i autentičnosti mora proći kroz vatru patnje i iskušenja. Patnja nas trijezni, kao što nas grubo drmusanje budi iz komiranog sna. Kada ne bi bilo patnje prestali bi smo se razvijati. Okamenili bi se, čemu i inače ljudi teže. Da ne bi u nama ljudskost zaspala, Život aranžira takve scene i događaje koji uvek poprimaju izgled sukoba čovjeka sa drugim ljudima. Nezadovoljstvo, rezignacija ili ogorčenje na drugo ljudsko biće neminovno stvara bol i bolest. Ali, drugi nije kriv. Jeste da vas je dotakao u živu ranu, ali čija je to rana? Mi je sami stvaramo svojim bijesom, mržnjom, zlim mislima ili nepraštanjem. Smiješna je ta priča o bakterijama, virusima i adenovirusima. Ona vas vodi u bolesnu zavisnost o virusima  i vrzino kolo, kolo bez izlaza. Pravi uzročnik moje bolesti je moja nestrpljiva želja, moj povrijeđeni ponos, osećaj manje vrijednosti, ogorčenje na bližnjeg svog, nezadovoljstvo ponašanjem ljudi oko mene i netolerancija na nesavršenosti svijeta. Svijet jeste nesavršen, bio, jeste i ostaće. Zar to svakodnevno ne doživljavamo? On je takav da bi testirao našu ljubav prema Životu, jer bez ljubavi nema stvaranja i napredovanja ka sreći i radosti. Ko pada na ispitima tolerancije ili strpljenja treba da zna da u njemu ima malo ljubavi i puno straha. Ništa ne vrijedi naša umišljenost kako smo mi u suštini puni ljubavi, samo nema oko nas ljudi dostojnih ljubavi. To je samoobmana i otrov duše.

                        Vaša tolerancija je mjera vaše ljubavi prema Životu. Malo tolerancije - malo ljubavi. Očekivanje da se drugi ponašaju prema nama na naš način je jedan vid agresivnosti prema njima. Očekivanje i tolerancija prema ljudskim postupcima su na suprotnim krajevima našeg odnosa prema svijetu. Mnogo očekivanja znači manje tolerancije i obrnuto. Zamislite stepen tolerancije čovjeka koji slijedi VELIKI savjet i uzvraća hljebom umesto kamenom. To je izraz istinske ljubavi. A odrasli se najčešće ponašaju kao djeca u obdaništu, u stilu on je prvi počeo ili moje je ljepše ili ja sam najjači.Sebičnost i ljubav ne idu zajedno. Ljubav je u suštini Mi – odnos. Ja, pa Ja – odnos je izvor svih sukoba. Ego je istinski uzrok raznorodnih poremećaja među ljudima i narodima.

        Kada upadate u konflikt  za konfliktom u svakodnevnom življenju to znači da vas Život testira na  ljubav i tolerantnost prema životu. Iznad ljubavi prema životu nema veće ljubavi. Ako apostrofirate neki vid života i volite ga više od cjeline Života, u opasnosti ste da iskusite veliku patnju. Pazite, Život nije apstrakcija, prazna riječ ili pojam. Život je Živo Biće, a  mi smo samo djelići njegovi. Kada radimo protiv njegove inteligencije mi prkosimo logici života. Ko ne može da se uskladi sa plesom Života, ko je krut i neprilagodljiv biva unižavan i lomljen. Mehki ljudi, ljudi puni tolerancije su ljudi ljubavi. Gordost je krutost. Nije slučajno u religiji gordost istaknuta kao jedan od najjačih otrova duše. U  gordim ljudima, ogoljeno ili suptilno, sve jedno, nema ljubavi.