SAMOĆA

Samoca je granica mračne stvarnosti i pogubne ludosti.

Mrak usamljenosti se ne može direktno pobijediti. To je nešto veoma bitno što svako treba da razumije, da postoji nekoliko temeljnih stvari koje se ne mogu promijeniti. Ovo je jedna od tih stvari: vi se ne možete direktno boriti protiv mraka, ne možete se direktno boriti protiv usamljenosti, protiv straha od izdvojenosti. Razlog je u tome što sve to ne postoji; sve to je jednostavno odsustvo nečega, upravo kao što je mrak odsustvo svjetlosti.

Stoga, što radite kada ne želite da vam je soba mračna? Vi ne radite ništa direkto sa mrakom – ili vi to radite? Vi ne možete mrak izgurati napolje. Nema načina da nešto uradite kako bi mrak nestao. Vi treba da uradite nešto sa svjetlom. To sada mijenja čitavu situaciju; i to je ono što ja nazivam jednim od temljnih, osnovnim. Vi čak ne možete ni dotaći mrak; ne možete ni razmišljati o njemu. To nema smisla; to ne postoji, mrak je samo odsustvo svjetlosti. Zato samo unesite svjetiljku i više nećete naći mrak jer je on samo bio odsustvo svjetlosti, on je jednostavno nedostatak svjetlosti – ništa materijalno, ništa što ima neko biće, ništa što postoji. Ali samo zato što nema svjetlosti, vi stičete lažan osjećaj da mrak postoji. Vi se možete boriti sa tim mrakom tokom čitavog svog života, i nećete uspjeti, ali samo jedna mala svijeća može biti dovoljna da otjera mrak. Vi treba da radite za svjetlost jer je to pozitivan pristup, egzistencijalno; to bitiše samo od sebe. 

A kada jednom svjetlost dođe, sve što je bilo strano toj svjetlosti će automatski nestati.

Nestati ce umornog stresnog stanja i traume kao mračna noc.

SREĆA ĆE POBIJEDITI TUGU.