DJETINSTVO,JESI LI TU...

  Nedostaje nam onaj nas slatki smijeh iz dvorista, sa ulice, iz skole,sa uzleta i nezaboravnih ekskurzija i ljetovanja. DA TAJ ISTI, SA LICA, kada smo zaigrani trčkarali  zajedno sa svojim djetimnjstvom koje smo plagano i neprimijetno trošili.On nestaje, polahko, ne čujemo ga više. Nestala su i sva NASA maštanja o tome kako cemo jednog dana, biti ovo ili ono,i kad smo mislili  biti ću,,, imat ću sve što poželim, svi oko mene bit će sretni i radosni, smijeh će odzvanjati krajem i biti cemo zaljubljeni,ljubiti cemo i ljubiti ce nas... Danas, od tih nasih silnih maštanja nema ničeg. Postali smo ljudi odrasli,ovakvi ili onakvi ozbiljni ili neozbiljni, a iskreno se smijemo samo kada imamo poseban razlog za to ili iz obzira prema drugima koji se bezvezno smiju necemu sto uopšte nije smijesno.

da shvatili smo

Sve prolazi, tako će i ovaj život doći svome kraju, a bojimo se toga. 

BOŽE KOJI STRAH OD ONOGA STO DOLAZI SUTRA, SAMO PO SEBI, BEZ USTEZANJA I PITANJA DA LI GA ZELIMO !!!!

po slicnom motivu priredio ucitelj