Psihološka samopomoć - umijeće obmanjivanja ili umijeće pozitivnog razmišljanja

UKLONIMO PREDRASUDE O SEBI

Poremećaji raspoloženja, osobito depresija i anksioznost, haraju posvuda u svijetu.

Nerazumijevanje poremećaja raspoloženja, od kojih su najzastupljeniji depresivni i anksiozni poremećaj, zadržava ove teške i potencijalno fatalne zdravstvene smetnje u "sivoj zoni", podalje od psihijatrijske ordinacije. Ta siva zona na svojoj mračnijoj strani uključuje "samoliječenje" alkoholom, nikotinom, opijatima, opsesivnim šopingom, a u muškaraca i kockanjem, klađenjem i nasiljem. S druge (nešto svjetlije) strane sive zone nalaze se tehnike koje njihovi zagovornici nazivaju tehnikama duhovnog rasta i tehnikama pozitivnog mišljenja, a sve spadaju u skupinu psihološkog self-helpa ili samopomoći.

Placebo učinak neodređena trajanja

U našoj sredini, gdje vladaju predrasude o psihijatrima kao "doktorima za luđake" i psihofarm acima kao "lijekovima za one koji su skrenuli", oboljeli se radije okreće postupcima koji uživaju supkulturnu popularnost i ne obilježavaju ga kao bolesnika. Na nesreću, same po sebi, tehnike duhovne i psihološke samopomoći nemaju ljekovitih svojstava, a pogotovo ne mogu liječiti ozbiljnije, kliničke stupnjeve depresije i anksioznosti. Dodatni je problem s praksom raznih meditacija i tehnika "duhovnog rasta" u tome što mnogi učitelji od polaznika tečajeva traže poštovanje ekskluzivnosti tehnike koju im prenose, odgovarajući ih od iskušavanja drugih tretmana, uključujući i psihijatrijskih. Neki koji trpe od depresije i anksioznosti ne pohađaju tečajeve, nego samostalno uče jednu ili više tehnika samopomoći, pa kod kuće usvajaju mantre ili autosugestivne formule, štogod već tehnika naučava.
Tehnike duhovnog rasta i pozitivnog mišljenja djeluju isključivo na temelju placebo učinka, odnosno zahvaljujući pozitivnom očekivanju osobe da će nakon nekog postupka ili lijeka postići poboljšanje. S obzirom na to da te tehnike nemaju vlastiti mehanizam djelovanja, koji bi bio učinkovit bez obzira na vjerovanje ili životne stavove osobe koja ih prakticira, vremenom placebo učinak popušta, pa se osoba okreće nekoj drugoj tehnici, koja također djeluje na principu placeba.
Procjenjuje se da je oko 30 posto ljudi podložno placebo učinku u statistički bitnoj mjeri, to jest da im se zdravstveno stanje mjerljivo popravlja iako uzimaju placebo, dakle prividan lijek ili tretman. Dakako, i kod tih 30 posto ljudi poboljšanje postoji samo dok ih se drži u uvjerenju da im se daje pravi lijek ili terapija, koja djeluje sama od sebe! Kad ih se uputi u to da im je poboljšanje nastupilo samo zahvaljujući vjeri, poboljšanje nestaje!
Korištenje placebo učinka u medicini nije neetično, pod uvjetom da se koristi samo kao dodatak pravoj, znanstveno utemeljenoj terapiji. Svaka lijepa riječ ili gesta liječnika, bolničara i medicinske sestre na neki je način mala i dobrodošla doza placeba. No, tretiranje depresije isključivo tehnikama pozitivnog mišljenja ili duhovnog rasta oboljelom pruža lažnu nadu, nakon čijeg kolapsa može doći do još dublje depresije, koju će biti teže liječiti i službenim medicinskim sredstvima.NO POZITIVAN STAV O SEBI I ZIVOTU NAJBOLJI JE LIJEK ZA POPRAVKU RASPOLOŽENJA A ZA MENE LICNO BORAVAK U PRIRIODI,UMJETNOST I MUZIKA DOBROG RASPOLOŽENJA.